Walking Cloud...
Ime bloga: ROZI ~ glava u oblacima ~

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

blog

...I look into the mirror
See myself, I'm over me
I need space for my desires
Have to dive into my fantasies
I know as soon as I'll arrive
Everything is possible
Cause no one has to hide
Beyond the invisible
Close your eyes
Just feel and realize
It is real and not a dream
I'm in you and you're in me
It is time
To break the chains of life
If you follow you will see
What's beyond reality...


eto ak bas netko ima zelju pisat na mail:
ruzica117@yahoo.com




Linkovi




Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us



.......
četvrtak 03.01.2008. 14:22
Image Hosted by ImageShack.us



nemam savršenih trenutaka kao netko, što ih je davno opisao...
tek onih što su vrijedni pamćenja... i onih koji su bili baš kako treba u tom malom usporavanju...
jednostavno nisam shvaćala tu koncepciju savršenosti... ali je sasvim lijepo sjedala ona polovno-cijela otvorenost...
ista toplo stisnuta nesavršena slabost, kojom jačaš...
slabost što se nudi u malim mjerama i osobnim prilikama...sitni višak za široke mase...
možda je pomjeren taj cijeli koncept u glavi... razumijem, možda i više no što bi htjela...
jer neki život prije... jedan mali djelić, izabrala sam iste ulice, iste šetnje i priče...


natjerala me da pročitam... onako usputno ubacila za listanje...
nešto lagano za sate koji te mijenjaju na mjestu uvećanom za broj taman previše...
zamjena za snove i realnost s mnogo malih ležernih rečenica...
nabacano s malo smijeha i ponešto opetovano pročitanih riječi...
nekako se istaknulo i opisalo ono za što mi je falilo tako puno toga...
sada fali samo način za brisanje...

kada spava san... lagano se može skupiti i prisloniti uz glavu u svom dijelu svemira...
gdje nisu slabosti na rasprodaji...one najjednostavnije vrste...
gdje slike same dolaze i čuvaju se kao najljepši kovčeg prijašnjih dana...

ipak netko ima strašno čudan smisao za humor... dvije osobe... netko ko' ljubi kapke pred san...
i za nekog drugog kome ne trebaju andjeli...jer je najnesavršenije vrste... onaj koji zna voljeti bez ijednog uvjeta...
rijetkost koja treba jednom postati nebitna...



''
...Znao sam da nema polovnih andjela. Ima ih samo umornih...
...Nisam to pomislio ni na trenutak. Inače ti nikad ne bih rekao ni reč. Veruj mi...
A to je bila istina...
D. Balasevic
2 Komentara Print #

utorak 06.11.2007. 15:10





1 Komentara Print #

against all odds
subota 25.08.2007. 11:07
Image Hosted by ImageShack.us


...everytime we say goodbye i die a little,
everytime we say goodbye i wonder why a little...


fali pokoji udah za lakse disanje... i pokoja rijec za cjelinu...
... mozda ne znam kako, mozda ne trebam, mozda samo...
nije mutan pogled, tek malo izgubljen...
s upitnikom iznad, da li korak uvijek vodi jednim smjerom...
i sto te drzi na tlu, a sto u oblacima...
i ljutim se na tebe pa na sebe jer u tom trenu ne znam drugacije...
ne sumnjam u neke stvari... mozes ih samo ne reci i osjetiti...
dok druge trebaju povrsinu da ih se ugleda...
disem te, cujem tonove i cuvam tisinu...
koliko tesko moze biti dobiti malu, ipak najvecu zelju u kojoj cuvam snove i mjesece...
mogu samo zastati da se priblizis...

stojim s tvoje strane obale...


Could you whisper in my ear
The things you wanna feel
I'll give you anything
To feel it comin'...


2 Komentara Print #

četvrtak 02.08.2007. 11:44
Image Hosted by ImageShack.us



1 Komentara Print #

subota 28.07.2007. 12:33
no1... nije mudro ostavljati ukljucen msn na tudjim hardverskim komponentama
no2... znas da si zaglibio kad mozes
no3... uz rent a car, stavim natpis rent a fool per day
no4... jope sam se navukla na winterfresh
no5... nestao poslijepodnevni nudisticki balkon


ma nije se tako strasno probudit ranije... sjesti za komp, zapalit baklju i pregledat mejla...
ooo daaa...iako malo fali jutarnja kava s prijateljskim licem pored, sto ima neke
u najblazu ruku receno strange porive za pjevanjem doslovnog lalalanja i
iskazivanjem srece jer je novi dan,
dok josh zbunjeno krmeljas i u nevjerici gledas na kojim je drogama te zasto ometa
svakojutarnje mrzenje juniversa... e da...

____________________________________________________________________________


Image Hosted by ImageShack.us


hmh...konacno doprijelo do mozga da ono sto mislim da je i ono kako je podosta razlicito...
bravo za zakasnjelo ucitavanje razuma...
anyway... strpljenje definitivno nije na ovom popisu osobina...
ima li vise...
kad je malo puno... nema mjesta za ego, emocije i boost...
previse se skupi prostor, pa zidovi misli i tijelo postanu pretijesni...

...I turned my head away
Didn't wanna hear what you said
I guess I had a lost sight...
See I went after you like I should
I went after what I wanted
But it don't matter at all
I guess it was a lot
And time changes many things...








1 Komentara Print #

srijeda 18.07.2007. 09:36
Image Hosted by ImageShack.us


przi se srce moje od ljubavi tvojeeee.. ili je od ove sunjare, nisam sigurna...
all in one promjenjivo bez oblacka...
tjeram se povezat misli i konacno izvuci neshta pametno..
ili kojim cudom natipkat stogod... al' kad je jednostavno
lakse prostetat virt sferama i zavirit u tudje misli...

danas je 18., koji je sam po sebi nebitan broj...
18. kojim se mozda moglo nesto neceg barem priblizno znat...
no nije prisha, kak bi ovdje rekli...
barem jedna odluka cvrsto stoji...
fino je upakirana... moze cak i s rokom...
iako mrzim bilokakvu vrst rokova...

provodim dane izbjegavajuci poneku kavu i viseci na mobitelu,
povezujuci zice planina i ravnice...
ee da ga je ponekad zafitiljit u more...al onda opet...

cekati da nestrpljenje postane dobrodosla vrlina...
samo je pitanje koliko cvrsto mozes stisnuti kapke za svijet,
gdje rijeci nisu na strazi... gdje je tisina najmekaniji jastuk
i najbolje uporiste o koje se oslanjamo...
nedostaje mi ona mala doza ludila kad malo manje gledamo na rizik...
i ono svitanje u kojem skrivam glas i pravu mjeru zelje da ne bude
premalo ili previse, namjerno te podbadajuci u iscekivanju reakcije...
znak...



et' jos samo pravi ljetni pjesmuljak...




1 Komentara Print #

.....
ponedjeljak 25.06.2007. 18:23


skroz necije rijeci zvuce za zamislit poznato, al' doro… mozd sve samo piche cudni filmovi…
nego bilo bi baš inspirativno kad bi se sile svemira ovih buducih dana poklopile i uzrokovale dobar kolajding…
al nece svashnesh pa uzrokuju namrgodjeni pogled i nepotrebne crte… baljezgam…
so whaaat… a možd jednom dobijem lajsns za licenciranog glupostoprichacha… aaahaaa…
enivejz maše lijevo – desno pa jopet…


...

...

3 Komentara Print #

....
ponedjeljak 07.05.2007. 13:50
Image Hosted by ImageShack.us







1 Komentara Print #

...besoin...
nedjelja 29.04.2007. 18:45
Image Hosted by ImageShack.us


da je sve mekano kao deka od jutros…
i izlazak sunca.. bas onako topli za zapamtiti…
s pogledom na ''katedralu''…
sama… dok se misli smiruju… za kreativni san…
s cigaretom u ruci na balkonu dok su neki spavali…
i sve je kako treba…samo…


… This is just an ordinary day
Wipe the insecurities away
I can see that the darkness will erode
Looking out the corner of my eye
I can see that the sunshine will explode
Far across the desert in the sky…


Et ou est tu quand j'ai besoin de toi pour essuyer ce des insecureties




eeee daaaa grazie s.k. na cedeju... noooorah live in new orleans... jeeeeejjjj... ak' me istjeraju iz kuce zbog preglasne glazbe... selim se tebi, sam da znas... haha;o)










0 Komentara Print #

spring
srijeda 18.04.2007. 00:52

mrzim generaliziranje… iritira… jer od tolikih nijansi, teško se kad nalazi ista.. baš potpuno ista takva nijansa… inace, ne bi ni pokušavali.. tko bi se dizao i padao… samo bi se prepustili plimi i jednolicnosti… previse je stvari ukljuceno da bi bilo isto…

u principu volem izazivati i volim izazov, rizike i ono sto ide uz njih…
samo smatram da vec do sada u ovo skupljenih brojeva vremena izvuklo i složilo u glavi negdje što je otprilike potrebno…
iako sam katkad zbunjena, svojeglava i prkosna…
i skontat ceš jednom … ti i ova sanjiva glava… a štel bi ti rec nekaj da ne zvuchi prazno…
strateški bi dobrodošlo da me opališ nekom ciglom po glavi... da nadođem i smanjim razinu serotonina i adrenalina.. fala…
ovr end aut for tudej… a proljeceee jeeeee…


2 Komentara Print #

...silence...
ponedjeljak 02.04.2007. 01:41

Opet me pere insomnija… ocito, pošto pišem u ovo doba… ma ni ne spava mi se…
jer nema tvog glasa da trgne iz sna… i ne volim kad me bude...
ali tvoj je uvijek bio tako dobrodošao… kao topao jastuk, nakon napornog dana…
ma ustvari, tada bio je najbolji dio dana… iako ne znam zašto.. ni kako…
ali je.. znam da znaš… i nije i je.. razumiješ…
shvati ozbiljno… eto jesam… i što sada… sad reci, kako se brišu boje i pjesme…
nisam ti… hoceš, neceš.. ne mogu tu ništa… ionako je sve bilo na tebi…
bilo bi drugacije da nisi ti u pitanju…
A jebaji ga… Lijepo smo to zasrali... da,da.. ide u oba smjera…
uzimam svoj dio krivnje.. jer svejedno ostaneš sam s mislima u 4 ujutro…
pa i 5, 6 i iduci dan… da je samo slucajno od stakla… svijet i mi.. i dobiveno…
i p r o p u š t e n o… a moglo je, ali nije... i nije ništa, ali je… prikupljenih pogrešaka…
ne znam pak reci pravu rijec u pravo vrijeme… uvijek nekako fali strpljenja i pametnih odluka…
fali i fali… ne znam strpljivo funkcionirat.. ne znaaaaam… da,da… sve bi odmah... i onako kako je slozeno u glavi...
a ne moze.. nejide… a baš bi da jednom kad to želim moze i da ide tako…
a racionalno vidim da ne moze…
pa bi samo slegla ramenima i pitala, a zašto ne moze…
gdje su nestale kapi...i kako je došao flood umjesto flow-a... je sais, proci ce...


...mozda nam je trebalo samo malo jato ovih bubamara da bude bolje…


…Sanjam te, sanjam te, pokraj mog uzglavlja
Ovu noć bez svitanja …
…Samo me cvrsto stisni za ruku
Ne moras nista pricati
ko ranjena ptica sam cu ponovo ustati…


… Give me release
Witness me, I am outside
Give me peace
Heaven holds a sense of wonder
And I wanted to believe
That I'd get caught up
When the rage in me subsides
Passion chokes the flower until she cries no more
Possessing all the beauty hungry still for more
Heaven holds a sense of wonder
And I wanted to believe that I'd get caught up
When the rage in me subsides
In this white wave
I am sinking
In this silence
In this white wave ... in this silence ...
I believe I can't help this longing ...
Comfort me I can't hold it all in ...
If you won't let me ...
In this white wave ...
In this silence I believe I have seen you ...
In this white wave you are silent
You are breathing in this white wave ...
I am free…


2 Komentara Print #

peintre vs nuages.... painter vs clouds
srijeda 14.03.2007. 17:58
Lako je ugoditi ovim strahovima, ne slušaj ih. izgladni ih bez milosti, zatvori i najmanju rupu što je vidljiva pa iako ti se učini da je nema, prekrij je ponovo djelima…vodi me novim putovima, pogledaj sve strane… i nebo ima više boja, otpijen je gutljaj svake od njih stiskom, mekoćom, mislima, kožom, usnama i očima… ogledaj platno u meni pa ga raširi u mislima. onda ogledaj svoj svijet i zatvori oči. uklopi ga i nagni kist u ruci nada mnom. budi ludi slikar s vizijom i najluđim planom. jagodicama ocrtaj svoju nijansu i usnama utopi svoj potpis, da ostane kao podsjetnik. zamiješaj najčudnije kombinacije dok stvaraš naš svijet. pusti tople zrake da donesu dovoljno osmijeha, a noći da ih mjesec zagrli dok rišeš svoj dodir. vidiš, vodimo se, a slijepi smo. vjetar nas uzdiže iznad i miluje u ovim srazovima boja i vremena……

en cela les yeux… tu semble beau de tant beaucoup maniere…


__________________________________________________________________________________

i opijam se s ''crazy english summer'' već dva dana… očarao me, na prvi zvuk… za ponijeti i nositi u glavi cijeli dan, čak i kad nisu slušalice na glavi… što ju više slušam, više sjeda… pa u skladu sa svojom novom ''opijenošću'' ostavljam riječi pjesme ispod… ''crazy english summer'', ''far away'', tvoj ''silence'' i naše čestice…


‘’Fields of fire that passed the train
The sky is victorious but here comes the rain
Friday is taking me home again,
And I’ve nothing but you on my mind.

Grass is greener without the pain,
I think that I’m changing but I’m just the same
My sun is a ascending again
And I’ve nothing but you on my mind

Sometimes I feel like I’m glad to be free,
Sometimes I still want your arms around me
Sometimes I’m glad to have left you behind,
The crazy English summer has put you back on my mind.
Life’s a riot, a lover, a friend,
Pity the day that it has to end
Friday come speed me home again,
I’ve nothing but you on my mind.

Sometimes I feel like I’m fine on my own,
Fifty thousand miles from home.
Sometimes I’m weak and the past is my guide,
Summer returns and puts you back on my mind’’.



ignorirajte video.. slušajte glazbu....


4 Komentara Print #

fondant oliti gluposti
petak 02.03.2007. 13:45
Image Hosted by ImageShack.us

I nije baš produktivno biti ljut, kad nemaš na koga vikati.. onda završiš jesti jabuke.. koje mrziš… i još k tome kilu njih… jer kad nemaš što već bolje raditi s ustima, onda jedeš…
posebno kad ta ista osoba tada ima predavanja pa ne mosh onda ni na telefon razgovarat…tako da fino ukomponiraš kilu jabuka, malo crannberries-a i skakanje po sobi za ispuhavanje… vjerojatno da je kulen ili pršut u pitanju ne bi mi bilo tako žao, a ovako hmm… no dobro u svemu tome je da si sam kod kuće i što su susjedi podosta tolerantni na glasnu glazbu… pih, kakva vreća... ovo je puno učinkovitiji način… istovremeno možeš skakati i zadiviti luckily samo zidove svog habitata glasovnim mogućnostima… potrefim katkad i ponašanje u skladu s godinama… ozbiljno, časna pionirska… a kao jednom davnom, izvornom prvašiću pioniru, morate vjerovati na danu riječ…i to još p i o n i r s k u …pih… ma kad razmislim nakon ovakve ''terapije''... čudne stvari me raspizde, al baš ono.. je, da bude na 15 min do pol sata, al' to nadoknadi intenzitet… i mosh ga fermat kad utuvim neš' u ove čudne mozgovne polutke… to je tako i nema odstupanja u danom momentu… ipak ne mogu tol'ko psovat, korizma je pa onda barem u skladu s tim se moram normalnije ponašat barem još ovih mjesec dana… i nekak' je to sve obrnuto u ovoj glavi.. kad treba pričati, onda šuti… iako može i zna… no zbog kolizija misli, budalaština i inog šuti…i obrnuto… kao da nikad ni vidjela socijalizacije ni ljudskog bića… bem se u impulzivnost onda kad ne treba.. i sad se sjetih glupe stvari.. ono kad bi mogli birati bilokoju sposobnost… bilo bi dobro moći letjeti, čitati misli i ostale fikcije..no mogućnost govora baš pravih riječi u pravom trenu se čini najbolja stvar… ode sad barem popit kavu u miru.. iako ne znam kako će to završiti nakon silnih jabuka, no dobro… izazov… yeey

2 Komentara Print #

walking
ponedjeljak 19.02.2007. 14:52
Image Hosted by ImageShack.us


I ponekad baš trebam glupost… i izazivam onu neugodnu tišinu u sebi… da osluhnem što se dogadja unutra…onu baš najbljakastiju, što od svih bljakastih čuči unutra… ne bi li rekla nešto dobroga, dapače čak mudroga…
a postati mediokritet.. ma jes, samo kad se više od malenkosti ne traži… a može bolje…bolje svega… i jači odskok, bez nepovoljnih bura koji ugrožavaju obaranje personal best rekorda… da nisu kočnice strahovi, očekivanja, ponekad razum i emocije , miks sveganečeg, manjak razigranosti i višak misli o raznim rizicima… pa bi onda najradije poslal sve u lijepetrimaterine jerbo.. kako ne očekuješ više, kako ne slušaš, ne razumiješ… i načrčkane misli bez reda… gdje u rijetkim trenucima prosvjetljenja dobiješ smisao… i onda se raspizdiš bez realno pravih razloga, a najviše na sebe… i odpirljaš negativnu energiju u hall of universe… što dalje moguće.. da slučajno ne bi lebdila blizu… pa gledaš ne bi li u bumerangovskom stilu zaprašila nazad… i vratila prostor i vrijeme i sitne tonove s kamatom…što katkada voli napraviti… ali kamate su nepotrebne, kad strah uzima svoj danak… stoji s nepovjerenjem… i ne odvajaju se… kao dva stara druga… pa se javi u sklopu svega toga, da upotpuni krug… nepoklapanje raznonečega… poželiš samo pustiti kreativnosti da nosi… blago da vodi… bez ustručavanja…. i da se istakne u moru manjkavosti snova i malih želja drugih… bez trenutnih ograničavanja inim glupostima, koje su stvarno nepotrebne u danom trenu… i zamaranjem da li je.. jer stvarnost je uistinu ono što napravimo od svoje mašte s malo začina onoga na što ne možemo utjecati… i ispada glupo biti emotional u biločemu osim sigurnom.. jer tko je i u kojem trenu utvrdio kada i što se treba napraviti… i ne treba mi netko slavan da bi se osjećala počašćenom.. hoću hodati svojim hall of fame.. gdje sam ugravirala zvijezde…
što se usude napraviti baš suprotno od onoga što se od njih očekuje …neke koje su prije probudile uspavano…i još neke koje imaju strpljenja i kad ne znaš zašto ustvari uopće tada imaju strpljenja za nepovezanosti… pa novoneke koje pokušavaš uvesti u svoj kreativan nered, koje provode večeri uz tebe, dok pokušavaš stvoriti sliku… i čiji urezi nisu na pločniku, niti zidu… nego imaju bolju vrs graviranja i sijanja… što brazdaju poredani na unutrašnjoj pumpi kojoj je samo jednom dopušteno biti na rezervi…ili možda pak par put, ali samo na tren… taman dovoljno da preskoči…i ispuni…

2 Komentara Print #

pogled...
petak 08.09.2006. 01:59


…Volim ljeti sjediti noći na malom zidu od prozora,
iako nije pogodan za to…
lagano razabirati misli i osjećaje…
i lijepo je udisati miris vjetra, gledati bistro nebo…
gledati svijet s vedrije strane…
s nekim čudnim, roza naočalama, prilagođenim za noć,
za smiren pogled i bistrije misli…
gledam pohabanu cestu,
izlizanu od silnih putnika koji su prošli njome u vrtlogu vremena…
ipak još uvijek ima ljepotu..
i priča o putovima kojima možeš krenuti, svom iskustvu,
putnicima koji su prošli, slobodi koju pruža…
vjetar staje s ostavljenom prašinom na cesti…
bijele crte na sredini vode…
zasto vrijeme ne pravi kompromise…
ipak ću kroz prste progledati…
greške priznati i zakoračiti dalje…
3 Komentara Print #

memories
utorak 29.08.2006. 02:48
pogled s radnog mjesta
u ljetnim manirama kao ostatak svijeta...
tako i ova slijedi ''turke'' pa piše ovi post...
odustah od prijašnjeg posta, jer bi bio preveć dug...
ali evo novi list i novi post...a i bilo je i vrijeme više...
i bilo je i lijepo,i teško,i veselo, i tužno, i zabavno, i radno...
i puno novih ljudi...
neki su čak i malo prirasli srcu...
al' falilo je nekih puno dražih...jep…
koji su morali ostati raditi u os-u...
i nisu vidjeli more dvije god., al' su zato zaljubljeni...
i onih koji su ljetovali u grupi po prvi put nakon 6. il' 7.god, ( tko će više znati )
bez ove lude glave u našem ljetnom gradu...
koji su zajedno izvukli suze na oči i razdragali srce kad bi čula njihov glas...
nedostajali su mi... jesu, puno... neki su čak bili i ugnjavljeni mal'ne svaki dan pozivom...
posebno prvih radnih dana... i sjetim se sada...
mola ispred kuće i mirisa mora, zvijezda iznad koje su davale privid da sam bliže kući,
oduška nakon napornog dana... prve zapaljene cigarete u miru i mobitela u ruci...
i prvog radnog dana u kafu s prolivenih 5 piva i sjebana 2 velika machiata,
jer tko bi znao odmah kol'ko treba stegnut ono sranjekakogoddasezoveštagaturašuaparatzakavu ...
kad sam naučila konačno pošteno napraviti cappuccino...
dobila prvu bakšu...pozdrava raznih ekipa...
učenja raznoraznih riječi na inim jezicima... prvenstva u surfu...
opijanja s 2 dragih ljudi... pravljenja improviziranog križa i zakopavanja ostavljene kite daske na plaži... ispijanja travarice, bambusa...
večeri u društvu s puno momaka, koji su bili dragice i čuvali kao državno blago...
ljetnog momka...vraćanja u 6 ujutro nakon duugog grljenja...
buđenja za posao nakon prospavana 3 sata...
jutarnjih krafni od čokolade u 10 do 10... puštanja gibbe u jutarnjoj smjeni...
vožnje bicikla po pljusku s vrećom za smeće na leđima...gužve...
i dugih sati pri kraju dana...
nestanka struje u 2 ujutro i služenja gostiju pod svjetlom mobitela...
noćnih izleta u vrt po pomidor... škampi... sviranja gitare...
guranja preveć ljudi u napol raspadnutom renaultu... manjka hladne pive...
plakanja na pola puta do kuće između smjene...
radija iz prijeratnog izdanja, koji radi pod posebnim uvjetima iako je bez ''fabričke greške''...
divljenja cruiser-ima i jahtama kao da su sedmo svjetsko čudo...
sve je ovo sjećanje, dio mene i mnogo više od toga...


5 Komentara Print #

let u go...
četvrtak 29.06.2006. 11:13


Ljubav… na prvi pogled… ili ona dolazi s vremenom? da li se izgubimo u znakovima, poznatim, utrtim putovima… pa se zadovoljimo s onim sigurnim, što nam je pri ruci? zagonetna je to sila? možda čudan izbor riječi… sila… ali mislim da je baš to… jer ništa ne mijenja toliko…
kako znati je li nešto pravo?... da li se osjećamo toplo, sigurno, držimo uz nju pa … ili onaj trenutak kad se sretnemo s nečijim pogledom govori da si bio u pravu… i sve što poslije dolazi samo potvrđuje istinu tog momenta… kad shvatiš da si veći zbog te osobe, da se konačno osjećaš cijelo, da je nađeno ono što ti je trebalo, u nekoj prašnjavoj kutiji zagubljeno…
a možda je ova glava prevelik sanjar… možda previše vremena provodi u oblacima pa ne razumije ovaj svijet… ali još uvijek mislim i želim da postoji taj trenutak… ljubav koja izluđuje…zbog koje lebdiš i imaš trnce… koja usporava vrijeme… čini sve ostalo manje bitnim od dodira, poljupca, osjećaja unutar tebe… one energije drugoga koja te privlači … i koja te unatoč svim naporima da joj se odupreš, još više vuče sebi…možda je ljubav kao vrijeme… ako joj se prepustiš, ona počne raditi za tebe… a ja, i ne želim nešto polovično… nešto nedostatno… želim pretrnuti stoput iznova…predati se…željeti… osjetiti… konačno živjeti… vidjeti toplinu, osjetiti cijelu paletu neba i bistrinu zvijezda… ali tko će ovaj nemir otjerati… ovu dušu razumjeti…
a ti nisi tu…a kao da jesi…osjećaj je ostao… nije izblijedio… i opirem se… trudim se otrgnuti… ali samo me vuče tebi bliže, najbliže… i ostalo je nedovršeno… i šutim, i onda se gubim u tome, a sve je rečeno u pogledu upućenom tebi … i vidiš ti, ali ne razumijem ja… i skriveno stegnuta ruka na tvom koljenu… i tvoja na mom ramenu…i baš onaj pogled, prepun želje i strasti… tvoj široki osmijeh i cesta… i opet ću protrnuti i zanijemiti... ali nećeš niz ovih slova vidjeti...ni moje misli smiriti...zadržati...i ostat će sve sklonjeno... prekriveno... potrošeno... izgubljeno

…I've been to all the familiar places,
I've been running like a sentence never begun.
I've been looking for a way to let you know.
I've got nothing left to fill the spaces,
I've got nothing but a centre coming undone,
I've been doing circles and it shows.

Every cloud in the sky,
Every place that I hide,
Tell me that I was wrong to let you go.
Every sound that I hear,
Every thought that I fear,
Tell me that I was wrong,
Wrong to let you go.

It’s the little things that make you crazy,
Like the thought of someone touching your skin.
I can see you everywhere I go.
You could be inside a sea of faces,
It could be the rumor of your grin,
Swimming in the river as it flows…




1 Komentara Print #

flava called friendship...
nedjelja 04.06.2006. 03:14
Popila sam večeras kavu koja je bila puna topline, dobrog okusa i začinjena razumijevanjem i toplim pogledom…začinjenu okusom prijateljstva i sjećanjem koje rado nosiš sa sobom… pričala s jednom osobom koja prima svijet raširenih ruku… koja pokušava sa svog prozora spoznati ljude i približiti si ovaj svijet… odlučih ovaj post posvetiti toj osobi… njoj koja uvijek pokazuje razumijevanje za mene, moje dileme i nesuvisle priče… jer nema mnogo takvih koji sanjaju da budu heroj ulice… koji zadrže ono nešto toploga iz djetinjstva što se izgubi s nizom dugih sati, udaraca i odrastanja … čiji koferi godinama stoje na raskrižju planina i ravnice… koja me uči kako biti bolja… koja čeka na raskrižju svoju mrvu sreće… jedna od rijetkih koja pokazuje da možeš biti odrastao iako nisi uokviren u standarde zrelosti i okoline… koja uživa u malim stvarima i lijepim stihovima… Tebi hvala na toplim riječima, malim stvarima koje znače, uvijek otvorenim vratima, prijateljstvu i iskrenosti… hvala ti što si uz mene…
3 Komentara Print #

© 2006-2007 design by:Apo-comunne.org